Denis Mrnjavac je bio sedamnaestogodišnjak koga su 6. februara 2008. godine u Sarajevu, u tramvaju, bez ikakvog razloga ubila tri maloljetna idiota kojima je bilo – dosadno. Od ubistva Denisa Mrnjavca, prije tačno dvije godine bilo i prebijanja i maltretiranja i ranjavanja i ubistava. Ne trošite svoje vrijeme na čuđenje. Čuvajte se. To bi vam i Denis poručio…

priredio: Nermin Čengić (Sjećanje na Denisa, Sarajevo, 2010)

Moje ime je Denis Mrnjavac. Ja sam ubijen zbog stajanja u tramvaju.

Zaista me je neko trebao upozoriti da sjednem kada uđem u tramvaj. Zaista mi je neko, barem tokom školovanja, trebao napomenuti da je stajanje u tramvaju kažnjivo. Zaista, nisam znao koliko je rizično i opasno po život – stajati u tramvaju.

I drugi su stajali ali ja sam poslužio kao primjer da stajati u tramvaju nije preporučljivo, odnosno, da je zabranjeno te da se isto kažnjava oduzimanjem života.

Da sam sjeo, možda bih danas pisao poruke svojoj djevojci ili bih bio na putu da izumim lijek protiv svih bolesti. Možda bih čak, mada sumnjam, i sam kažnjavao one koji stoje u tramvaju. Sumnjam da bih ovo posljednje jer zaista nikad nikom nisam pomislio, a kamoli uradio nešto nažao.

Ponekad, odavde gdje se trenutno nalazim, a gdje srećom nema tramvaja, posmatram svoje ubice kako se šepure u zatvoru, kako ih odvoze na sud (ne tramvajem) i kako im čitaju kazne i oslobađajuće presude. Gledam one ljude koji ih brane. Slušam njihove iskaze, dokaze, olakšavajuće okolnosti.

Nije potrebno tražiti opravdanja kako za moj, tako ni osuđivati postupak mojih ubica. Ja sam kriv jer nisam bio informisan. Nisam znao da stajanje u tramvaju može koštati života, a oni su samo obavljali svoju dužnost koja im nalaže da se bore za očuvanje tradicije sjedenja u tramvaju.

Kriv sam.

Dvije godine nakon tog čina mogu konačno sasvim otvoreno i potvrditi – stajao sam u tramvaju. Možda me ne vidite jer sam ubijen ali evo – poslušajte me ili barem pročitajte moju poruku.

Moje ime je Denis Mrnjavac. Moje ime danas izvikuju svi koji nemaju pametnija posla nego osuđivati i smatrati pogrešnim sankcionisanje stajanja u tramvaju.

Zato bih vas na kraju zamolio da ne stojite u tramvaju. Ne rizikujte – sjedite!

Moje ime je Denis Mrnjavac.
Ja sam mrtav.
A kako ste vi?