Danas se održavaju prijemi i obilježava se dvadeset i osma godina od zimskih Olimpijskih igara održanih 1984 godine u Sarajevu. No pitam se ja evo i ovako polu-javno šta to mi ili šta to neki od nas obilježavaju ?
Da odvedemo danas osobu koja ima dvadeset i osam godina na trebevićku bob stazu ili na igmanske skakaonice šta bi te osobe rekle kad je bila olimpjada. Evo ja bih rekao da je prošlo najmanje 128 godina, bob staza rupava i od nje ostala je samo konstrukcija, a oko nje prazna planina Trebević koja je ni tamo ni vamo ili ni gore ni dole. Igmanske skakaonice bi možda kazale nekom da olimpijada bila je prije nekih pedesetak godina, ima neke živosti tamo i prisutan je primitivan vertikalni transport u blizini kojim skijaši putuju na planinu Igman. Ukoliko bi posjetili Olimpijski muzej rekli bi da ima trideset godina od igara ali eto ima nekih slika i relikvija, nema se kupit neki plakat ili suvenir, al moreš vidjet.
Kad bi nam dali da uđemo u preduzeće ZOI i da revidramo njihov rad u zadnjih petnaest godina mogli bi reći da Olimpijada nikad nije ni bila. Hodajući gradom ili boraveći na izletištima ili nekadašnjim olimpijskim borilištima kontam mogli bi reći isto to, ovdje nije bilo olimpijade....nikada.
Igre koje su koštale oko 142,6 miliona američkih dolara, kreirale su oko 9500 radnih mjesta, mirile su istok i zapad te su bile prve olimpijske igre organizovane u nekoj socijalističko-komunističkoj zemlji. Do tada bile su to najorganizovanije igre od kojih je Sarajevo profitiralo na mnoge načine, no i cijela SFR Jugoslavija je hajrovala.
Da se ne udubljujem više u ono čega nema, samo osam godina poslije desilo se nešto drugo, sila i nasilje zamijenili su argumente i zdrav razum, kolektivna ludila protutnjala su bivšom nam državom. Najdeblji kraj izvukli smo svakako mi ovdje u Bosni i Hercegovini.. srušeni, pobijeni, protjerani,podjeljeni i raspamećeni danas obilježavamo dvadeset i osam godina od nečega čega se slabo i sjećamo.
Agresija sa vana i izdaja iznutra uzele su danak i danas možemo imati igre, no one ne mogu biti olimpijske, možemo igrati hrkljuš, imamo koridu, možemo se takmičiti u prostakluku, krkanluku, primitivizmu, divljaštvu i bahatluku, nismo loši ni u rasipništvu, laganju, ulagivanju, protjerivanju, nametanju, korupciji, lopovluku i tako sve redom. Hladno postižemo olimpijsku normu u svim pomenutim disciplinama i u još nekim drugima. Nikako da se pogledamo u ogledalo i da se manemo mitomanije , gledanja u prošlost i ćorava posla.
Možemo se mi sjećati olimpijade, može nam ona biti parametar za jednu civilizaciju koje smo nekad bili dio, možemo prema tim igrama mjeriti gdje smo danas ovako zameteni i zatrpani gdje za šest dana ne možemo raskopati ni snijeg po gradu Sarajevu (ali i širom BiH) jer su nam javna preduzeća u službi politike i talova ,a ne u službi nas građanki i građana. Možemo samo sa sjetom gledati prema detaljima koje imamo u svojim stanovima ili možemo uputiti sjetni pogled ka nekom snimku na youtubu koji nas vraća u neka prošla i sad već davna vremena.
Ni u prošlom sistemu naša skijališta nisu bila profitabilna iako kao sve bilo je bolje i idealno, ni tada naša “preduzeća” koja se bave upravljanjem olimpijskim objektima i borilištima nisu radila na adekvatan način, čak i tada podobni su imali prednost. Istina ne u ovolikoj mjeri, jer samo danas je moguće da se obilježava nešto što umrlo je oko nas kao i u nama samima. Što reče jedna moja draga poznanica "da smo sav novac od obilježavanja godišnjica olimpijade uložili u ledenu dvoranu ... danas bi imali sportsku arenu sa sve skupa infrastrukturom".
Ja lično se ježim više od obilježavanja nečeg čega nema, Prohodam Igmanom, Tebevićem ili Sarajevom pa mi bude muka, bude mi muka i od izjave Alije Betmena koju parafraziram “kako imamo novo skijalište Park Šumu Mojmilo i da imamo obnovljen vertikalni transport na Bjelašnici.... i biće trebevićka žičara...”.. što ja trebam da shvatim kao da je stanje zadovoljavajuće..
Imamo li mi utemeljenje u zdravom razumu, dok 50 000 mostaraca nema struje, dok Sarajevo ne može da se otkopa šesti dan od sniježne oluje, dok veliki dio populacije ima probleme sa snijegom... mi obilježavamo ono čega nema. Dok se ledeni balon kod Zetre srušio pod težinom snijega, dok imamo ledenu plohu 45 dana u godini i kad su nam planine postale vlasništvo elite šta mi radimo... obilježavamo ono čega nema.
Promjena strategija, izmjena percepcije, kritički stav i aktivan pristup, e to nama treba.. ne treba nam šarena laža o igrama mladih dva grada Istočnog i Zapadnog Sarajeva nekad za pet ili šest godina. Ne treba nama puko sjećanje na vučka i na euforiju, jer na šta smo sad ponosni, kakvo danas je Sarajevo, kakva je naša ideologija danas, čime se mi fakat imamo ponositi jer kakva je civilizacija u kojoj danas živimo i šta su njene vrijednosti o kojima sistem (čitaj režim) uči našu djecu u školama...?
Možemo biti ponosni na Sarajevo iz 1984 godine, no znajmo to je bila druga država, druga ideologija, druge vrijednosti su bile zastupljene, bio je to vrhunac te civilizacije koju smo mi sami srušili. Tada u nama nije bilo ovoliko nacionalizma i primitivizma, nismo bili ovoliko pogani i zli ili jesmo i tada samo je pendrek bio duži i tvrđi.
Tada su barem neki od nas imali viziju i imali san, bilo je tada ljudi koji su promišljali o javnom interesu, hapalo se ali se nije samo hapalo i nije se hapalo ovoliko.
Mogli smo u petnaest godina popraviti žičaru trebevićku, mogli smo imati bob stazu, mogli smo imati savremene sadržaje na Igmanu i Bjelašnici, a ne samo privatne apartmane i hotele. Jahorina je možda još i najrazvijenija i sa uvođenjem dva šestosjeda ponudila je nešto malo više. No da se nije ovoliko hapalo, da se nisu gradile vikendice i centrale stranaka, da nije ovoliko pasata i audija, da se nisu mazijali stanovi i da se nije pokrala humanitarna te da nisu raskućena nekad velika preduzeća baš skroz, mogli smo i sa malo samodoprinosa danas imati mnogo više skijaša, bordera, klizača, hokejaša... i barem dva takmičenja svjetska u skijanju.
Ukoliko znamo da je JKKP GRAS u dubiozi negdje oko 120 miliona KM-a fali nam samo još malo da organizujemo opet olipijadu... što da ne..?
Zapitajmo se konačno koliko nas košta ova logika kojom se vodimo, ako će nam u tome pomoći sjetimo li se i olimpijade.. neka onda, samo nemoj niko više da mi sere kako je to vako ili nako bilo super super, posebno oni koji uz svu šuplju koju prosipaju žugaju na prošli sistem i govore da je to ono najgore što se moglo desiti njegovom ili njenom narodu...
P.S
Kada na Sljemenu brdu kraj Zagreba može biti trka svjetskog kupa, može i u Park Šumi Mojmilo, e to je naša logika....
